Emi je rođena u Erlangenu, u uglednoj njemačko – jevrejskoj porodici. Njen otac je bio Maks Neter (1844 – 1921 ) poznati matematičar i profesor Univerziteta u Erlangenu, koji je dao značajne doprinose u razvoju teorije algebarskih funkcija. Kao dijete nije je zanimala matematika, u školi je provodila vrijeme učeći jezike. Kad je maturirala, prošla je test koji joj je omogućio predavati engleski i francuski jezik u ženskim školama. Kada je imala 18 godina, odlučila je slušati matematiku na univerzitetu u Erlangenu.

Njen brat Fritz Neter onde je već studirao matematiku, a otac joj je bio profesor matematike. Ali, joj nije dopušten upis samo zato što je bila žena. Ipak je dvije godine dolazila na predavanja i nakon toga polagala ispit koji joj je trebao omogućiti da postane redovan student matematike. Prošla je ispit i nakon pet godina studiranja doktorirala matematiku. Doktorat pod nazivom O kompletnim sistemima invarijanti za trostruke bikvadratne forme odbranila je 1908. na Univerzitetu u Erlangenu, gde je počev od 1904. ženama zvanično bilo odobreno studuranje.

Sada, kad je imala doktorat, trebala je pronaći posao predavača. Univerzitet u Erlangenu nije je htio zaposliti jer nisu željeli imati ženske profesore. Odlučila je pomoći ocu na Matematičkom institutu, počela je istraživati, držati predavanja umjesto oca i ubrzo objavljivati svoje radove. U 10 godina, koliko je radila s ocem, Njemačka je ušla u Prvi svjetski rat. Emi je bila pacifist i mrzila je rat. Godine 1918., kada se rat završio, Njemačka je postala republika i žene su dobile pravo glasa, no ona još uvijek nije bila plaćena za svoj posao.

U to vrijeme, Felix Klein i David Hilbert (1862. – 1943.) radili su na jednoj od Einsteinovih teorija na univerzitetu  u Göttingenu i smatrali su kako bi im Emi Noether mogla u tome pomoći.  Godine 1915. Emi je otišla tamo na poziv Davida  da bude njegov asistent. Držala je predavanja pod njegovim imenom jer, opet, zbog nevjerovatnih predrasuda, nije mogla da bude zaposlena zvanično i da dobija platu. Iako u početku nije baš bila prihvaćena, s vremenom je napredovala i čak počela predavati pod vlastitim imenom, a tri godine kasnije dobila je i platu (iako malu). Njena predavanja vrlo su se teško pratila, ali oni koji su to uspjeli, postali su njeni sledbenici,  jer ih je motivisala da razvijaju svoje vlastite ideje.

Emi Neter je imala veliki uticaj na matematičke krugove u Njemačkoj i Sovjetskom Savezu, koji je posjetila 1928. godine. Kada su 1933. u Njemačkoj na vlast došli nacisti, donešen je zakon po kojemu su svi Jevreji trebali napustiti univerzitete. Brat joj je prihvatio posao u Sibiru, a ona je otišla u Sjedinjene Države na Bryn Mawr College, gdje je predavala sve do smrti 1935.

Bilo joj je neobično predavati na ženskom koledžu, po prvi put su joj kolege bile žene. Zadržala je svoj način predavanja, često ubacujući rečenice na njemačkom kad je pokušavala pojedinu ideju prenijeti studentima.

Njen glavni doprinos matematici je postavljanje osnova nove grane algebre – apstraktne algebre, sa posebnim naglaskom na prstene, grupe I polja;  zatim u teoriji ideala, algebarskoj topologiji i teoriji diferencijalnih invarijanata. Po njenom imenu uveden je pojam Neterovi prsteni.  

 

Objavila je preko 40 članaka i bila je osoba koja je inspirirala svoje studente da daju vlastite doprinose matematici.

 

Značaj i doprinos Emi Neter bili su u potpunosti priznati i ona je bila jedima žena pozvana da drži predavanje na Internacionalnim kongresima matematike u Bolonji 1928. i Cirihu 1932.

Emi nije važila za dobrog predavača, ali je imala oko sebe grupe mladih talentovanih studenata, među kojima je bio i kasnije čuveni algebrista Van der Varden . Oslovljavali su je sa der Nőther, ne samo zbog muških crta lica i korpulencije već zbog autoriteta koji je zadobila svojim matematičkim sposobnostima.

Umrla je 1935. godine, dvije godine nakon preseljenja u SAD gde je došla u strahu od narastajućeg nacističkog pokreta u Njemačkoj.