SOFIJA KOVALJEVSKA, rođena KORVINA – KRUKOVSKI(1850-1891 ) je svakako najpoznatija od svih žena matematičara . Njen otac bio je armijski oficir i direktan
potomak Matijasa Korvinusa, kralja Mađarske, ali je njen deda, ženidbom cigankom, izgubio prinčevsku titulu. Njen deda po majci bavio se naukom. Sofija je pridavala veliki značaj svom kontroverznom dualnom nasleđu i njime objašnjavala mnoge iznenadne promene svog karaktera.
Sofija je veoma rano iskazala snažno interesovanje za matematiku (već sa 13 god. ) , mada ju je do kraja života interesovala i književnost. Porodica se iz Petrograda preselila na seosko imanje, a kako nije bilo dovoljno tapeta za zidove , na zidove njene sobe zalepili su lekcije Ostrogradskog, kojima se u mladosti bavio njezin otac. S vremenom je počela razumijevati ono što je bilo na zidu. Za njen interes za matematiku zaslužan je i njen stric Pjotr Vasiljevič Krukovski. Otac joj nije zabranjivao ovo interesovanje, ali nije mogla da pohađa fakultet jer ženama u Rusiji to nije bilo dopušteno . Učila je iz radova Mihaila Ostrogradskog, sama ili uz pomoć tutora. Toliko je zavolela matematiku da je sve drugo zanemarila. Volela je putovati, a da bi mogla putovati u inostranstvo, morala je biti udata. Želeći da otputuje u Evropu radi daljih studija, bila je primorana da (sa 18 god. ) sklopi formalni brak sa mladim talentovanim studentom Vladimirom Kovalevskim, jer inače ne bi mogla da putuje sama.
Godine 1869. Sofija je otišla u Hajdelberg, gde je ostala godinu dana, zatim u Berlin, ali joj nije dozvoljeno da pohađa studije zvanično. Srećom, upoznala je čuvenog matematičara Karla Vajerštrasa, koji je pristao da joj daje privatne časove u periodu od 1870. – 1874. Objavili su nekoliko zajedničkih radova nakon čega je Sofija dobila od Univerziteta u Getingenu titulu doktora in absentia za tezu pod nazivom O teoriji parcijalnih diferencijalnih jednačina. Znači, dodeljen joj je doktorat summa cum laude. Vajerštras je do kraja njenog života ostao njen iskren prijatelj ( mada je potajno verovatno osećao i nešto više prema izuzetno lepoj Sofiji).
Nakon više Vajerštrasovih neuspešnih pokušaja da joj nađe poziciju na nekom univerzitetu, Sofija se potpuno iscrpljena od napornog rada vratila u Rusiju. Vratila se u Petrograd, ali tamo nije mogla ništa postići jer je ženama naučna katedra bila zatvorena . Njena slava stigla je pre nje i ona je počela sa svojim suprugom da vodi lagoda život visokog petrogradskog društva . Uživala je ovenčana slavom, okružena laskanjima i divljenjem i potpuno zaboravila na matematiku ali i na svog velikog dobrotvora Vajerštrasa. 1878. rodila je ćerku, a dve godine kasnije, suočena sa finansijskom propašću, odlučila je da se vrati matematici. Obratila se Vajerštrasu, koji je dobrodušno zaboravio njenu nezahvalnost i opet bio spreman da joj pomogne.
1880. doputovala je u Berlin gde joj je Vajerštras preporučio da se bavi izučavanjem prostiranja svetlosti kroz kristalni medijum. Zahvaljujući snažnoj podršci Gosta Mitag – Leflera, švedskog matematičara i bivšeg Vajerštrasovog učenika, Sofija je od 1884. počela da drži predavanja na Univerzitetu u Stokholmu, a 1889. imenovana je za profesora. Ovo je bio nezamisliv presedan za to doba koji je označio prekretnicu u tretiranju žena u nauci.
Bila je urednik matematičkog časopisa Acta Mathematica, koji je i danas jedan od najprestižnijih matematičkih časopisa u svetu. Bavila se ozbiljnim naučnim proučavanjima, ali je i pisala romane, pesme, drame. Mnogima je njena sklonost poeziji i matematici bila neobična. No, ona je to objašnjavala riječima: „Ne možeš biti matematičar ako istodobno u duši nisi i pjesnik.“
Njeno najveće dostignuće je Bordenova nagrada ( Prix Bordin ) koju joj je dodelila Francuska akademija nauka 1888. za rad pod nazivom O rotaciji krutog tela oko fiksne tačke . Rad je ocenjen kao tako značajan doprinos da je iznos nagrade povećan sa 3000 na 5000 franaka. Trba reći da su uslovi konkursa predviđali anonimnost autora sve do izbora nagrađenog rada.
Na žalost, Sofijin život završio se prerano. Umrla je u Stokholmu 1891. u 41. godini života nakon gripa. Njena sahrana bila je veličanstvena. Ljudi su slali ogromne količine cveća iz svih zemalja Evrope. Njen grob je ubrzo postao mesto hodočašća boraca za ženska prava.
Preuzeto sa:
http://www.seminarski-diplomski.co.rs/MATEMATIKA/Zene-u-matematici.html
https://twinspace.etwinning.net/74374/pages/page/501636
https://app.emaze.com/@AOFFWRRWC/profesorica-kovaljevska
Copy of Womens Day Event Instagram Video Template – Made with PosterMyWall from Nada Sokolovic on Vimeo.
Copy of ParentTeacher Conferences Video – Made with PosterMyWall from Nada Sokolovic on Vimeo.
Nakon istraživanja eTwinning tima OŠ“Osman Nakaš“ o životu i radu Sofije Kovaljevske i Karla Vajerštrasa, možemo zaključiti da je položaj Sofije Kovaljevske, u odnosu na njene kolege, bio težak. Predavanjima, koja je držao Karl Vajerštras, mogli su prisustvovati samo studenti. Ipak, Sofija Kovaljevska je molila Karla Vajerštrasa da je podučava matematiku. O tome su članovi eTwinning tima OŠ“Osman Nakaš“ iz Sarajeva, koristeći alat Pixton, napravili strip.
